Piše: Nik Gašaj
Govor mržnje se najopštije može definisati kao izražavanje koje sadrži poruke mržnje ili netrpeljivosti prema nekoj rasnoj, nacionalnoj, etničkoj ili vjerskoj grupi ili njenim pripadnicima. Suštinska prijetnja izražavanju mišljenja s elementima govora mržnje je u tome što poruka koja se ovakvim izražavanjem šalje građanima, ima za cilj da izazove određene negativne posledice po određeno lice odnosno grupu lica u zavisnosti od njegovog/njihovog ličnog svojstva ili pripadnosti određenoj grupi. Što se može manifestovati kroz stvaranje prezira prema određenom licu ili grupi; stvaranje negativnog stereotipa prema određenom licu, odnosno grupi; podsticanje diskriminacije i neprijateljstva; osudu okoline prema određenom licu ili grupi; izazivanje osjećanja nesigurnosti i straha kod određenog lica/ili pripadnika određene grupe; nanošenje fizičkih i psihičkih bolova određenom licu, odnosno pripadniku određene grupe; upućivanje prijetnji određenom licu odnosno grupi; stvaranje osjećanja kod velikog djela građana da je takvo ponašanje prema određenom licu/grupi društveno poželjno i opravdano; izazivanje osjećaja kod širokog kruga građana da će takvo ponašanje biti tolerisano, i neće biti predmet odgovornosti.
Govor mržnje, pokazali su i ratovi na prostorima bivše Jugoslavije, jeste snažno sredstvo za podsticanje linča, diskriminacije, nasilja, neprijateljstva i svirepog ponašanja, ratnih zločina i drugih anticivilizacijskih dešavanja i stereotipa koji su osnov krivičnog djela. Dakle, lično svojstvo određenog lica odnosno pripadnosti određenoj ranjivoj grupi, kao što je etnonacionalna pripadnost je od suštinskog značaja za određivanje pojma govora mržnje.
U svim međunarodnim dokumentima koji govore o ljudskim pravima i slobodama, a samim tim i o potrebi borbe protiv rasizma i rasne diskriminacije, takođe se govori i o potrebi sprečavanja ,,govora mržnje”. Govor mržnje je zabranjen i nacionalnom legislativom Crne Gore. U sklopu antidiskriminacionih mjera posebno treba isticati temeljni dokument, tj. Konvenciju UN o ukidanju svih oblika rasne diskriminacije (1965.). U članu 4. te konvencije navodi se da se članice obavezuju proglasiti kaznenim djelom svako širenje ideja utemeljenih na rasnoj nadmoćnosti ili mržnju, podsticanje na rasnu diskriminaciju, svaki čin nasilja ili podsticanja na nasilje protiv bilo koje rase ili grupe osoba druge boje kože ili etničkog porijekla...“ Preporuka Komiteta ministara Savjeta Evrope o „govoru mržnje” R (97) 20 poziva države članice da preduzmu odgovarajuće mjere u borbi protiv mržnje, a govor mržnje definiše kao ”svaki oblik izražavanje koji širi, raspiruje, podstiče ili pravda rasnu mržnju, ksenofobiju, antisemitizam ili ostale oblike mržnje zasnovane na netoleranciji, uključujući tu i netolerantnost izraženu u formi agresivnog nacionalizma i etnocentrizma, diskriminacije i neprijateljstva prema manjinama, migrantima i osoba sa imigrantskim porijeklom”. Preporuka Komiteta Savjeta Evrope R (97) 21 o medijima i promovisanju kulture tolerancije predviđa da problem netolerancije zahtjeva razmatranje kako u javnosti, tako i unutar medijskih kuća. Preporuka ukazuje na potrebu izvještavanja zasnovanog na činjenicama i istinitim podacima o rasizmu i netoleranciji, o opreznom izvještavanju kada je riječ o napetosti među zajednicama, o izbjegavanju pogrdnih stereotipa opisivanja pripadnika kulturnih, etničkih ili vjerskih zajednica, kao i o potrebi da mediji skreću pažnju javnom mnjenju na zla netolerancije.
Zbog učestale upotrebe interneta kao sredstva širenja rasne, nacionalne, vjerske i druge mržnje, Vijeće Evrope donijelo je 2003. i Dodatni protokol uz Kovenciju o kibernetičkom kriminalu o inkriminisanju djela rasističke i ksenofobne naravi počinjenih pomoću računarskih sistema. Tim se dokumentom zabranjuje distrubucija rasističkog i ksenofobnog materijala putem kompjuterskih sistema.
Ustavom Crne Gore utvrđeno je: „Zabranjeno je izazivanje ili podsticanje mržnje ili netrpeljivosti po bilo kom osnovu“ (član 7). “Zabranjena je svaka neposredna i posredna diskriminacija, po bilo kom osnovu“ ( član 8 stav 1).
U Zakonu o zabrani diskriminacije Crne Gore (član 9a), propisano je: ,,Govor mržnje je svaki oblik izražavanja ideja, tvrdnji, informacija i mišljenja koji krši, raspiruje, podstiče ili pravda diskriminaciju, mržnju ili nasilje protiv lica ili grupe lica zbog njihovog ličnog svojstva, ksenofobiju, rasnu mržnju antisemitizam ili ostale oblike mržnje zasnovane na netoleranciji, uključujući i netoleranciju izraženu u formi nacionalizma, diskriminacije i neprijateljstva protiv manjina“. Takođe, krivičnopravna zaštita od diskriminacije ojačana je i dopunama Krivičnog zakonika u 2013. godini, kojima je kroz novi član 42a ustanovljena opšta klauzula otežavajuće okolnosti za djela počinjena iz mržnje zbog pripadnosti rasi, vjeroispovijesti, nacionalne ili etničke pripadnosti....
Međutim, postojanje pravila o zabrani diskriminacije i „govora mržnje“ u nekom ustavu i zakonu još ne znači da je to u stvarnosti zabranjeno i da ne postoji. Pored pravnih pretpostavki, to zavisi i od političke volje, opšte drušvene klime, političke i pravne kulture, građanske demokratske svijesti, kao i od postojanja demokratskih kapaciteta i ljudskih resursa datog drušva i države.
( Autor je politikolog )